Hallo, mama?

ja sanjam ruke svoje majke kako me drže da ne padnem
u duboku provaliju stavili su reflektore u točku udara
i dovezli su dvoja kola ne tako hitne pomoći
i četiri kirurga čekaju prigodnu pjesmu da uokvire prizor
ja sanjam ruke svoje majke kako me bude da ne ostanem
zauvijek na drugoj strani pale su sve nade u vodu
i dovukli su brod nasukan na mrtvu ribu zaplela se mreža
i oči mi se pune vodom koja nije za piće ocean

Beatriče Ilić

Be Sociable, Share!


Urednik:
Objavljeno: 05.12.2007
Svrstano u: Poezija | 3 komentara
Autor:



Komentari


Objavljeno 05.12.2007 u 5:54 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.


3 komentara


  1. Deda je rekao/la December 7, 2007 11:22 pm

    Ajd sto ne razumem, nego sto me probode kroz srce ova pesma.

  2. Bane je rekao/la December 25, 2007 4:25 pm

    Beatriče piše poeziju koja se prima direktno kroz osećaje. Misaoni refleks stiže tek kasnije. Ako uopšte dođe. I skoro da nije bitan.

  3. tony je rekao/la March 22, 2008 3:23 pm

    koje gluposti

Ime (obavezno)

Email (ne objavljuje se) (obavezno)

WebSite

XHTML: Dozvoljeni tagovi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Upiši svoj komentar