1,2,3

Ako se budeš hvalila
Koliko si bila voljena
Budućima koji pitali o meni

Da sam po mrtvu pljusku
Gologlav stopirao prema jugu
Bježeći od tebe

Da sam izbacio mobitel kroz prozor kola na kišu
Da sam, zbog tebe skrhan
Mijenjao broj po kojem su me znali

Da sam bio udarnik o čija su se prsa
Razbijali kuršumi
A sad
Kao drvo što te grijalo u zimu
Da sam razbijen u dim
Koji otpušu djeca

Da me je ljubav prema tebi tako dotukla

Nemoj se s tim hvaliti

Goran Karanović

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • email
  • StumbleUpon
  • Technorati


Urednik:
Objavljeno: 25.09.2007
Svrstano u: Poezija | 2 komentara
Autor:



Komentari


Objavljeno 25.09.2007 u 10:03 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.


2 komentara


  1. Aurora Borealis je rekao/la September 26, 2007 12:37 am

    Pročitala sam ovu pesmu onoliko puta koliko bi i najglupljem trebalo da je nauči napamet. I toliko sam i zbunjena, i oduševljena, i zužna, i slomljena, da sad ne znam šta da kažem…

    Možda će PRELEPO biti dovoljno dobra reč.

  2. moskva je rekao/la September 27, 2007 8:55 am

    tužno i sjajno

Ime (obavezno)

Email (ne objavljuje se) (obavezno)

WebSite

XHTML: Dozvoljeni tagovi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Upiši svoj komentar