Ako se budeš hvalila
Koliko si bila voljena
Budućima koji pitali o meni
Da sam po mrtvu pljusku
Gologlav stopirao prema jugu
Bježeći od tebe
Da sam izbacio mobitel kroz prozor kola na kišu
Da sam, zbog tebe skrhan
Mijenjao broj po kojem su me znali
Da sam bio udarnik o čija su se prsa
Razbijali kuršumi
A sad
Kao drvo što te grijalo u zimu
Da sam razbijen u dim
Koji otpušu djeca
Da me je ljubav prema tebi tako dotukla
Nemoj se s tim hvaliti
Goran Karanović
Urednik: Suzana
Objavljeno: 25.09.2007
Svrstano u: Poezija | 2 komentara
Autor: Goran Karanović
Komentari
Objavljeno 25.09.2007 u 10:03 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.





Pročitala sam ovu pesmu onoliko puta koliko bi i najglupljem trebalo da je nauči napamet. I toliko sam i zbunjena, i oduševljena, i zužna, i slomljena, da sad ne znam šta da kažem…
Možda će PRELEPO biti dovoljno dobra reč.
tužno i sjajno