Daleka sam i visoka
a moje sestre dvije
tuđe su prijateljice
naša majka živi sama
i na balkonu uzgaja fuksije
od nje do mene
pogled se rasteže
kroz cijelu noć
a to je mnogo sati
sivih cesta i žutih linija
ponekad ih zaboravim
Sve ih zaboravim
Te moje sestre i majke
I fuksije
Danima ostanu izgubljene
zatvorene u teglicama
u ostavi
u džemu
čujem ih katkad
kako
sitnim ručicama
grebu i kuckaju
tad pojačam televizor
ili gnjurim u jastuk
Beatriče Ilić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 28.08.2007
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor: Beatriče Ilić
Komentari
Objavljeno 28.08.2007 u 8:34 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.




Beatriče je neobičan pesnik i pripovedač. Neobično drugačija.
I neobično talentovana.
Pesničke slike koje ona nudi su slike jednog običnog, čak malograđanski dosadnog života, kroz koji na momente provrišti nezadovoljno i uplašeno dete koje oseća da ne pripada jednom takvom svetu.