Jablan

Daleka sam i visoka
a moje sestre dvije
tuđe su prijateljice
naša majka živi sama
i na balkonu uzgaja fuksije
od nje do mene
pogled se rasteže
kroz cijelu noć
a to je mnogo sati
sivih cesta i žutih linija
ponekad ih zaboravim
Sve ih zaboravim
Te moje sestre i majke
I fuksije
Danima ostanu izgubljene
zatvorene u teglicama
u ostavi
u džemu
čujem ih katkad
kako
sitnim ručicama
grebu i kuckaju
tad pojačam televizor
ili gnjurim u jastuk

Beatriče Ilić

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • email
  • StumbleUpon
  • Technorati


Urednik:
Objavljeno: 28.08.2007
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor:



Komentari


Objavljeno 28.08.2007 u 8:34 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.


1 komentar


  1. Bane je rekao/la August 30, 2007 4:51 pm

    Beatriče je neobičan pesnik i pripovedač. Neobično drugačija.
    I neobično talentovana.
    Pesničke slike koje ona nudi su slike jednog običnog, čak malograđanski dosadnog života, kroz koji na momente provrišti nezadovoljno i uplašeno dete koje oseća da ne pripada jednom takvom svetu.

Ime (obavezno)

Email (ne objavljuje se) (obavezno)

WebSite

XHTML: Dozvoljeni tagovi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Upiši svoj komentar